14
subota
travanj
2012
Velika seoba postova...
... koja to zapravo nije. :P Samo sam odlučila otvorit novi blog na Wordpressu. Krivim Medu :P i lakše formatiranje :D Stoga nakon 100 godina pauze od pisanja više od 1.900 riječi wannabe književne kritike možete naći na novoj adresi. Baljezganje ostaje isto :-))))
komentiraj (3) * ispiši * #
03
subota
ožujak
2012
Ažuriranje u crticama
- I tako sam preživjela veljaču. Ni ispiti, ni snig, ni retardirane gradske vođe me nisu uspjeli dokrajčit. Iz svega sam se izvukla. Bravo ja, baš sam žohar – sva sranja preživim. 
Što ne znači da nisam umorna ka pas, ni da mi bioritam nije otišao u rodni kraj. Jer je. I iskreno veselim se trodnevnom odmoru do početka faksa.
- Faks bi ovaj semestar, ako B[l]og da trebao biti jednostavniji; bar na anglistici. Uzela sam najjednostavniji izborni predmet koji sam mogla, mada mi nije bio prvi izbor. Iskreno nemam volje za pretjeranim opterećivanjem moždanog sustava ma koliko gradivo bilo zanimljivo. Uz 3 seminara i ovom semestru čeka me i pisanje završnog rada preko ljeta, možebitno boravak po arhivu, kopanje po knjigama u Sveučilišnoj i ostale radosti znanstvenog rada. Bilo bi više nego super kad me faks ne bi zatrpao obvezama tijekom pisanja ovih „disertacija“.
- Vezano za seminare, nije da imam problem s rokovima za njih, više imam problem s događanjima oko njih. Najgora stvar u životu je kad počneš nešto pisat, pa moraš prekinut jer moraš učit za kolokvij/čitat nešto za predavanje od idućeg tjedna ili slična ometanja. Ono možete li odredit tjedan pisanja seminara or something i ne ometat me u procesu kreativnog stvaranja neplagiranog djelca? Bilo bi veoma lijepo od vas ako možete…
- Jučer sam se u gradskoj knjižnici upisala na tečaj kreativnog pisanja. Kreće od utorka 06. 03. i održavat će se svaki utorak u 17 h do lipnja (methinks). Eto poklopilo mi se da nemam obaveza na faksu, a tečaj je krenuo. Super. Iskreno odavno ništa nisam napisala. Seminari i eseji se ne računaju. Imam nekih ideja za priče, ali nikako sjest i počet. Neke od tih ideja su stare nekoliko godina, ali jednostavno ne mogu. Kao da postoji neka brana koja sprječava prelijevanje ideja iz mozga na papir/e-papir whatever. Nadam se da će ovo pomoć, u svakom slučaju ne može štetit.
- Vremenska prognoza. Tjedan dana snijega i ekstremne hladnoće. Otprilike 2 tjedna primjerenih temperatura za ovo doba godine, a sada sunce i proljetne temperature. Lijepo. Sviđa mi se to jer sad imam slobodnog vremena za šetanje vani. A kako stvari stoje mislim da ću ove godine puno šetat. Mada Promet Split još nije podigao cijene svojih usluga upitne kvalitete ima vremena do kraja mjeseca da to naprave. A kao što znamo iz novina gradska kasa je pomalo prazna, a eto i lokalpatriotski treba platit Hajdukovu kaznu da se spriječi stečaj kluba. Jer di bi mi bili da nam gradska svetinja ode u stečaj? 
Moj odgovor: na apsolutno istom mjestu gdje smo i sad. Svijet ne bi prestao postojati ako Hajduk propadne. Kad 95% splitskih poduzeća koja su hranila grad mogu propast može i jedan debilni nogometni klub čije su performanse u zadnja 2 desetljeća lošije od mojih. A ja sam mala, okrugla i lina. Pa prosudite.
- Nova zanimacija za gledanje/čitanje: zombi apokalipsa. Otkako je AMT ekranizirao strip The Walking Dead čekanje nove epizode zombi (post)apokalipse ispunjava me veseljem čekanja za neku super stvar. Ono kao kad sam s nestrpljenjem iščekivala kad će LotR doć u kina. E sad imam zombije. I to je kewl. I iskreno činjenica da se userem ka grlica (figurativno of course) na neke scene je ok, jer horrori su me odavno prestali plašit. Stoga kudos za zombi apokalipsu, The Walking Dead i World War Z. Gdje bi ja bila bez dobre priče, pa makar bila i horror. Ups da u Hrvatskoj, gdje je život apokalipsa bez horrora i zombija. No dobro ne možeš dobit sve…
komentiraj (1) * ispiši * #
23
ponedjeljak
siječanj
2012
Komentar izbornog procesa u Hrvatskoj
Od 2003. volontiram za Gong kao promatračica izbora i kad se osvrnem (9 godina, tko bi rekao) mogu reći da mi je izuzetno drago što to radim. Iskreno ponekad zna biti naporno budit se u 5 ili 5:30 ujutro da bi stigla na biračko mjesto u 6:30, promatrala otvaranje birališta, provjerila je li kutija prazna i sve to. Naporno je skoro cijeli dan bit na biralištu i imat samo pauzu za ručak i odlazak na glasanje, ali volim to radit i ne žalim se. Uostalom to je samo jedan dan, spavat mogu i druge dane. :-)))) No nisam ovaj post započela s namjerom da pišem o Gongu i volontiranju, ovo je samo bio kontekstualni komentar za pravu namjeru ovog posta. Tijekom svog promatračkog „staža“ vidjela sam sve i svašta na izborima. Moram napomenuti da u mom promatračkom „stažu“ nije bilo nikakvih teških ekscesa na biralištu npr. da je netko odnio glasačku kutiju s biračkog mjesta, da je bilo viška listića u kutiji, glasanja mrtvih osoba i slično. Uglavnom su problemi generalne naravi o kojima ću više malo kasnije. Mislim da su negdje od 2000. svi shvatili da se ne isplati praviti razno razne manipulacije na biračkom mjestu sam dan izbora (za to imaju donošenje izbornog zakona, ali neću sad o tome), jer na kraju krajeva nitko ne želi biti na biračkom mjestu dulje no što mora i apsolutno nitko ne želi ponavljanje izbora. Budimo iskreni to je naporna procedura za birački odbor koji mora tu sjedit veći dio dana.
Problemi izbornog procesa podijeljeni su u ne koliko kategorija i obradit ću svakog u svojoj sekciji.
1. Birački popisi
Već i vrapci na grani znaju da Hrvatska ima problema s biračkim popisima. Popularna rečenica kaže da Hrvatska imaju više birača nego stanovnika. No problem biračkog popisa nije samo u preminulim osobama, iako ih ima u što sam se uvjerila na jedim izborima kad sam vidjela da se na popisu nalazi ime jedne osobe koja je odavno umrla. Na zadnjim parlamentarnim izborima jedan član biračkog odbora u malom mjestu Mitlu je prokomentirao kako nije samo problem mrtvih na biračkom popisu, koji se opetovano spominje, nego što se na biračkim popisima nalaze ljudi koji godinama već ne žive u tom mjestu jer su otišli raditi u Njemačku, Australiju i td. (ono što se popularno naziva „privremeni rad“, ali nekako ispadne trajni), no još uvijek imaju hrvatske dokumente. Prije ili kasnije, ali nadajmo se što prije, problemi s biračkim popisima će se morati riješiti. Popisi će se morati pročistiti (maknuti s popisa umrle osobe i osobe koje već godinama ne žive u Hrvatskoj) i nadopuniti (unijeti promjene prebivališta, prezimena i slično). Iako bi se neke promjene trebale automatski unositi u birački popis npr. smrt, promjena prezimena, upis novih birača (onih koji su napunili 18 godina i stekli pravo glasa), one se iz nekog meni nepoznatog razloga uvijek ne provedu. No nije to samo kriva državna birokracija, iako i ona snosi veći dio krivice. Građani su također djelomično krivi. Državno izborno povjerenstvo (dalje DIP) pred svake izbore javno moli/upozorava (kako god želite) građane da provjere svoje podatke na biračkom spisu i da ih izmjene ukoliko uoče grešku. Međutim velika većina građana Republike Hrvatske to ne napravi i stoga nastaju problemi na dan izbora. Zašto je to tako meni nije poznato. Možemo reći da građani nemaju vremena, da su neinformirani, da zaborave na to i još n drugih izlika. No, provjera i promjena podataka uopće nije kompliciran proces i zbilja se ne možemo izvlačiti na nedostatak vremena. Naime izbori se u prosjeku odvijaju svake 2 godine; a kako svi dobro znamo godina ima 365 dana, 366 ako je prijestupna i sigurna sam da bar jedan dan u godini se može odvojiti za odlazak u Ured za opću upravu gdje se ti podatci mogu srediti. Medo je nedavno to radio kad je vadio potvrdu da će glasovati izvan mjesta prebivališta. Po njegovom iskustvu cjelokupan proces je kratko trajao i nisu mu trebali dodatni dokumenti. No za svaki slučaj bilo bi mudro provjeriti prije no što odete to srediti.
Evo nekoliko korisnih linkova koji građanima mogu poslužiti za provjeru podataka i druge informacije: www.izbori.hr
http://www.appluprava.hr/sduzu92b/index1.php
www.uprava.hr
http://www.uprava.hr/default.aspx?id=614
http://www.izbori.hr/izbori/ip.nsf/wi?openform
2. Birački odbori
Ima ih raznih, a na zadnjim parlamentarnim izborima sam svrstala ljude koji rade u biračkom odboru u par kategorija: 1) oni koji to nikad nisu radili, nesigurni su, ali će prihvatit razumne prijedloge i savjete 2) oni koji su to već radili, znaju kako cijela stvar funkcionira i uvažavaju sve sudionike u izbornom procesu 3) potpuno nezainteresirane članove biračkog odbora 4) osobe koje misle da su najpametnije na svijetu i sve znaju, imaju neodoljivu potrebu za „šefovanjem“. Vjerojatno postoji još kategorija, stoga slobodno možete nadopunit one koje sam izostavila. Zajednička nit poveznica većine biračkih odbora na zadnjim parlamentarnim izborima bila je nedovoljna educiranost istih. Birački odbori sastoje od predsjednika/predsjednice, zamjenika/zamjenice koji moraju biti nestranački i članova/članica i zamjenika/zamjenica članova/članica koje u jednakom omjeru predlažu oporbene i vladajuće stranke. Nisam sigurna da li svi članovi biračkog odbora prolaze edukaciju, ali zasigurno znam da predsjednik/predsjednica i zamjenik/zamjenica prolaze edukaciju. Simptom zadnjih parlamentarnih izbora je bio da očito velika većina tih ljudi nije dobro odslušala edukaciju, ili nije ponovila ono što im se na edukaciji objašnjavalo pa je na biralištu ponekad vladala zbunjujuća atmosfera. Ljudi koji sjede u biračkom odboru bez obzira na funkciju jednostavno moraju shvatiti da je njihova dužnost da poznaju izborni proces na razini koja se njih dotiče. Znači da znaju da postoje 3 izvatka iz biračkog popisa: lista A za birače koji su tu upisani i tu glasuju, lista B za biračke koji su se privremeno ispisali iz popisa A i glasat će na nekom drugom mjestu, lista C za birače koji su se privremeno upisali na to biračko mjesto i glasat će tu s potvrdom određene boje. Ista stvar može vrijediti za manjinske liste. Birač nema obavezu reći biračkom odboru da je on pripadnik manjine (na parlamentarnim izborima), a birački odbor pogotovo ne smije na sav glas da ga čitava prostorija čuje objavljivati da je birač ili biračica pripadnik/ca neke nacionalne manjine. To je privatna stvar svakog pojedinca i ne mora cijela prostorija znat da je netko npr. Mađar, Čeh, Talijan i td. A uostalom je i nepristojno. Njihova je dužnost da ako ga ne pronađu u „općoj“ listi A, B ili C trebaju ga potražiti u manjinskim listama bez dodatnih komentara, gunđanja, kolutanja očima i sličnim radnjama i onda kad ga pronađu na popisu biraču ponuditi izbor glasanja za manjinsku ili „opću“ listu jer na to ima pravo. To je njihov posao, ukoliko vam se posao ne sviđa ne morate ga raditi, nitko vas nije puškom tjerao da budete tu i radite to; uostalom za to ste plaćeni. Plaća možda nije neka, ali koliko ljudi znate da zarade oko 300-ak kuna za dan i pol vremena posla? Ja jako malo. A navodno je kriza i potrebna je svaka kuna. Još jedna stvar koja zna biti užasno iritirajuća kod biračkih odbora događa se nakon zatvaranja birališta i početka brojenja glasova. Svi žele što prije izbrojiti glasove i javiti rezultate tamo gdje ih trebaju dojaviti. Jako malo osoba u biračkom odboru se brine da se to napravi što točnije, jer na kraju krajeva nije bitno tko ima više glasova i tko je dobio, važno je da sve štima. Točnije da u kutiji ima onoliko listića (ili manje) koliko je izašlo birača, da se sve dobro pobrojalo, pospremilo u odgovarajuće omotnice i da su zapisnik i kopije istoga točno ispisane. Opet ponavljam: ovo je dio vašeg posla, za to ste plaćeni. To hoćete li doći u stranku ili u gradski/općinski odbor sat prije ili sat kasnije je nebitno. Doći ćete kad dođete, ali ćete dostaviti točne podatke, a ne zbog žurbe i nebuloza riskirat da pogriješite u nečemu i stvorite nepotrebne probleme. Tko žuri vrat lomi. A o pravljenju problema ne pričam…
3. Biračice i birači
Građanke i građani Republike Hrvatske s pravom glasa ponekad sami sebi stvore više problema nego što im cjelokupna državna birokracija može stvoriti. Već sam u točki 1. spominjala biračke popise i nužnost ispravljanja krivih podataka. No redovito na svake izbore na bilo kojem biračkom mjestu nađe se dio birača ili biračica koji dođu na biralište pa ih se ne može naći na nijednom biračkom popisu, ili su na popisu s jednim prezimenom, ali na osobnoj piše drugo prezime. I redovito onda dignu dreku na birački odbor i aljkave državne službe i pitaju se kakva je to država i tako dalje i tako bliže. Činjenicu da je DIP zamolio sve birače da pogledaju točnost svojih podataka u biračkom spisu prije izbora i isprave ih ukoliko ima nekih grešaka svi birači odreda ignoriraju. I svima je užasno naporno ići u Ured za opću upravu po potvrdu za glasanje na dan izbora, te sređivanje podataka tijekom godine. To je izniman napor za naše građanke i građane, ne možete zamisliti koliki je to problem. A nije problem derati se na birački odbor (koji tu nije ništa kriv) i općenito praviti „scene“ na biralištu. Gle, nitko nije kriv za vašu lijenost, vremena imate, 365 dana u godini, nemojte uvijek čekat 5 do 12 da sredite svoje papire i nemojte očekivati da će uvijek netko drugi to srediti za vas, jer najčešće neće. Još jedna poprilično iritantna stvar je mali izlazak birača na izbore ili na jučer održani referendum. Svi odreda se žale kako je u državi loše, ali kad dođe vrijeme za izbore nitko neće izaći jer: svi su oni isti, nemam ja šta tu radit, ne znam za koga bi glasao i tako dalje i tako bliže. 100 izlika se nađe samo da se nešto ne odradi. Možemo reći da su svi političari isti i da se oni lako dogovore (vidi najnoviji slučaj povlaštenih mirovina kao primjer), sve to stoji, ali ako baš nemaš za koga glasat ili ne želiš glasat za neku „etabliranu“ stranku glasaj za neku za koju nikad nisi čuo, ili prekriži listić i napiši nešto tipa: „Svi ste vi Mućka đubrad! Gorite u paklu! Krepajte stoko sitnog zuba/debela krmadi!“ i slično. Napišite pjesmicu ako ste tako raspoloženi, ili možete samo prekrižit listić bez komentara. Samo izađite, pa neka se i vaše razmišljanje kakvo-takvo čuje. Baš me zanima kakva bi reakcija bila kad bi na nekim izborima više od 50% glasačkih listića bilo nevažećim? Vjerojatno se ne bi ništa značajno dogodilo, ali neka reakcija bi sigurno bila. Ono što je iznimno glupo učiniti jest ostat doma i žalit se kako ništa ne valja. OK ako ti nešto ne valja zašto nisi učinio nešto kad ti se pružila prilika? Najlakše je ne radit ništa i kukat o lošem stanju u državi u udobnoj fotelji.
Primijetili ste da nisam pisala o biračkom pravu osoba koje imaju hrvatsko državljanstvo, a žive u inozemstvu. To je jako delikatan, a vjerojatno i kompliciran problem o kojem svatko ima svoje stajalište. Moje glasi da osobe koje ne žive u Hrvatskoj, u njoj ne plaćaju porez ne bi trebale sudjelovati u izborima za zastupnike/predsjednika Republike Hrvatske. I to se ne odnosi sad konkretno na Hrvati u BiH koji se obično uzimaju za primjer kad se rasprava o tome povede. Problem je i u Hrvatima koji već godinama žive i rade u npr. Australiji, tamo plaćaju porez, možda glasuju na tamošnjim izborima i slično. Zašto bi te osobe imale pravo odlučivati o sudbini Hrvatske? Meni je jako žao, ja pretpostavljam da su svi ti ljudi sentimentalno, a možda i drugačije vezani za maticu zemlju, ali oni ne mogu znati kakvi su problemi hrvatskih građana jer jednostavno ne žive ovdje. Ne znaju kako povećanje PDV-a utječe na budžet jedne obitelji, ne znaju koliko prosječan građanin barata s računima za struju, vodu, plin, komunalni otpad i slično, te koliko mu novaca treba za hranu, obuću, odjeću i ostane li mu išta na kraju. Nekima da, nekima ne. Ali dok se ne suočavaš sa tim problemima ne možeš to znati, te stoga smatram da ne možeš odlučivati u naše ime. To bi bilo isto kao da ja sad na temelju toga što mi se neki predak rodio u nekoj zemlji odlučujem na izborima u toj zemlji, a tu ili nikad nisam vidjela, ili sam posjetila tu zemlju jednom za praznike. Uglavnom u njoj ne živim i nemam pojma što se tu događa. Sad se zapitajte je li to uredu? Ja smatram da nije. No to ionako nije do mene, to je do naših zakonodavaca.
No jednom će se i taj problem morat riješit, ili ćemo biti prisiljeni da ga riješimo. Sad kako ne znam. Do „konačnog rješenja“ potrudimo se riješiti probleme koje možemo da se ne ponavljaju isti problemi kao na svakim izborima.
komentiraj (5) * ispiši * #
